Fragmenti mene
Ne, ne pripadam nigde, ne uklapam se nigde, drugacija. Nisam dete, nisam ni devojka, nisam ni zena. Ne pripadam nikome i niko meni ne pripada. . . Pomislim da sam sama i svoja. Ali nisam ni to. Sama. . . vrlo cesto, uglavnom kad sam prazna i nesrecna. Nisam sama kad dajem, kad pruzam. . . osmeh, ruku, nadu, podrsku. Svoja. . . nisam ni svoja, vise sam svacija. Rastrgli me, svako na svoju stranu. . . Dobar komad. . . ko zeli dobru cerku. . . ko zeli komad dobrog prijatelja. . . ili komad poput one sa vecito blesavim osmehom. . . savetnika. . . ko zeli deriste. . . ko zeli lepu zenu. . . ko zeli cimerku. . . kuvaricu. . . cistacicu. . . pa cak I ljubavnicu. . . kome treba sestra??? Rasprodato! Svacija i nicija. . . pitam se nekad kuda vode moji koraci? Ja dete, koje ne ume da odraste. Ja devojcica, koja jos uvek sanja snove da ce jednog dana biti uspesna i voljena. Ja devojka, koja sanjam onu "nemozemojednobezdrugog" ljubav, sa vecnim “da” vatrometom. Ja zena, kojoj treba
Коментари
Постави коментар